Brojna obitelj Marincovich, koja je s Komiže sa svojim brodom stigla u Fažanu nakon Viške bitke 1866. godine, ostavila je neizbrisiv trag u gospodarskom i društvenom životu Fažane. Malo ribarsko mjesto u drugoj polovici 19. stoljeća proživljavalo je svoj procvat na svim poljima. Dolaskom Paula Kuplewiesera 1893. na Brijune živnula je i Fažana kao glavna ishodišna luka za otočje, a Marincovichi su razvoju mjesta doprinijeli otvarajući restorane, hotele i tvornice te nudeći prijevoz brodovima i kočijama. Među mnogočlanom lozom Marincovicha pristiglih u Fažanu bio je i Giacomo (r. 1840. – u. 1917. ) kojem su se u novom zavičaju rodili sinovi Innocente Massimo, Filippo Giacomo, Roberto, Rodolfo i Riccardo, poduzetnici koji su se na krilima sveprisutnijeg turizma upuštali u mnoge poslovne poduhvate.
Godine 1905. Giacomo, koji se dotada već spominje kao fažanski hotelijer, pustio je u rad tvornicu octa i bombona, a iste se godine u popisu stanovništva Pule Rudolf Marincovich navodi kao vlasnik tvornice tjestenine. Ta je godina značajna i za Fausta Marincovicha koji otvara Hotel Cafe Zum neuer Molo (hotel i kavana uz novi mol) u zgradi današnje uprave JU NP Brijuni, dok Arturo Marincvovich otvara restoran Belvedere u današnjem restoranu “Plavi”. Tih godina kreće i gradnja rive između novog i starog mola, dok će južni dio rive biti izgrađen desetljećima kasnije.
No, obitelj viškog podrijetla već se i ranije dokazala u ugostiteljstvu. Dnevne novine iz Pule s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće nerijetko oglašavaju Restaurant Marincovich, koji je ponudu upotpunjavao plzenskim pivom (birra di Pilsen) te hladnim i toplim jelima. Marincovichi su se u svojim poslovima koristili mnogim inovacijama, poput reklamiranja preko razglednica koje su sami izdavali, a pravi je kuriozitet s početka 1900-ih da gosti mjesto u njihovom restoranu mogu rezervirati i telefonmom!
Taj je njihov restoran bio redovno mjesto okrjepe za izletnike s Brijuna, kako o tome redovno i izvještavaju tadašnje novine. U Fažanu se na dobar objed lako stizalo i iz Pule, i to čestim brodskim linijama, a od 1900. i poštanskim omnibusom koji je dva puta dnevno prometovao u oba smjera. Vožnja je trajala tek sat vremena, povratna karta koštala je jednu krunu, a jednosmjerna 60 hellera.
Marincovichi su glavni stup mjesog gospodarstva bili sve do 1947. kada je nacionalizirana njihova njihova tvornica likera i destilerija “Premiata distileria e fabbrica liquori” koju je Rodolfo otvorio 1897. godine. Zanimljivop je da su jos 1946., prema popisu stanovništva koji je napravila jedna zagrebačka komisija, prezime Marini, što je bilo njihovo prezime za vrijeme talijanske uprave, u Fažani nosilo je čak 26 obitelji. Već godinu dana kasnije u Fažani nije bilo nijedne obitelji s tim prezimenom s obzirom da su svi Marincovichi iselili u Italiju.
