Sidrište Austrijske ratne mornarice u fažanskom kanalu

Fažanski kanal zaštičen brijunskim otočjem i specifičnim uzdužnim položajem, nebrojeno je puta kroz povijest pomogao mornaru da se skloni od nemirnoga mora i bio svjedok bitaka oko premoći nad morem i uzurpiranim pokrajinama. Razvitkom pulske luke u glavnu ratnu luku Austrijske ratne mornarice (K.K. Kriegsmarine), fažanski kanal postaje pomoćno ratno sidrište, čini nastavak pulskog zaljeva, a branjen je bitnicama na Velom Brijunu, Rtu Christo na južnom prolazu, dok je sjeverni prolaz branjen od same flote. Zbog tih je karakteristika sidrenje u fažanskom kanalu omogućavalo ratnoj floti bržu mobilnost i pružala veću sigurnost od neprijateljske blokade nego u pulskoj luci.
Na Jadranu je tih godina vladala pretenzija ujedinjenih talijanskih država prema području Istre i Dalmacije koje su bile pod austrijskom vlašću. Sukob je kulminirao ratom 1866. godine između Austrije na jednoj te saveznica Prusije i Italije na drugoj strani. Premda daleko slabija, sa zastarjelim i slabo naoružanim brodovima, ali naoružana lavovskom hrabrošću mornara s istočnih obala Jadrana, ratna flota pod zapovjedništvom kontraadmirala Wilhelma von Tegetthoffa donijela je Austriji prestiž na moru pobjedivši u vodama ispred Visa 20. srpnja 1866.godine modernu i nadmoćniju talijansku mornaricu. Odlučnošću zapovjednika izvojevala je blistavu pobjedu nad višestruko nadmoćnijim neprijateljem i kao takva ušla u povijest pomorskih ratova. Ishod bitke promijenio je i daljnju povijest ovog područja, a primijenjena taktika i danas se izučava na mnogim vojno-pomorskim akademijama. Taj sukob predstavlja prvu borbu oklopljenih brodova uz primjenu topova s izolučenim cijevima i zadnju u kojoj je primijenjen udar kljunom. Austrijska se flota ponosno vratila 23. srpnja u fažanski kanal u kojem je i uvježbavala ratnu taktiku i iz kojeg je 19. srpnja u 10 sati 30 minuta krenula u pomoć braniteljima otoka Visa.
Fažanski kanal, sve do izgradnje pulskoga lukobrana, služio je kao sidrište, pogotovo u vrijeme upotrebe oklopljenih brodova. Puno stabilniji klimatski uvjeti u odnosu na pulsku luku dokazali su se u periodu korištenja oklopljenih brodova da bi u prvom svjetskom ratu postao potpuno zaštićen i kao takav ugostio podmornice i hidroavione.