Batana – tradicijsko drveno plovilo ravna dna, plitkog gaza i rijetko duže od 5 metara – je oduvijek bila bitna za fažanske ribare, a s obzirom na brojnost ribarskih brodova u Fažani, razvila se i djelatnost za njihovu izgradnju i popravak. Uz batanu u Fažani je početkom 20. st. bilo registrirano i 47 ribarskih brodica koje su prvenstveno lovile plavu ribu za tvornicu za preradu sardela, za opskrbu hotela na otočju Brijuni, ali i za izvoz.
Na prostoru današnjeg spusta za barke nalazio se dio brodogradilišta „Mario Deltin“ čija je djelatnost bila ponajprije okrenuta remontu i popravcima brodica, a jedan od načina popravka bilo je kalafatiranje.
Karakteristike fažanskih batana su bila oslikana jedra po čemu su obitelji već iz daleka znale koja se batana vraća kući. Na fažanskim batanama koristila su se jedra „a palatin“ čija je karakteristika bila mogućnost plovljenja uz dva vjetra: ujutro uz burin i popodne uz maestral, a jedrom se hvatao i vjetar i u bok i u krmu broda.
Nakon II. svjetskog rata ostali su spust i vinč za izvlačenje i spuštanje brodica u more. Brodogradilište je preuzela Uprava otočja Brijuna i šezdesetih godina ga prepušta brodogradilištu „Crvena zvijezda“, koja seli brodogradnju u Pulu.
